[ Random Image ]

Posljednje Vijesti

Fotkaj se u Rajskom vrtu!

Fotkaj se u Rajskom vrtu!

Izložba fotografija Roberta Orlića “Psi anđeli”

Izložba fotografija Roberta Orlića “Psi anđeli”

Zbor anđela u Rajskom vrtu Muzeja anđela

Zbor anđela u Rajskom vrtu Muzeja anđela

Utorak, 16. lipnja 2015., u Rajskom vrtu Muzeja anđela održat će se nesvakidašnji koncert. Ovaj put gosti Rajskog vrta bit će polaznici predškolskog zbora Glazbene škole Varaždin. Oni će izvesti koncert pod nazivom ”Glasovi anđela” ili ”Angelic voices”. Veseli i…

Zaplešimo u Rajskom vrtu uz članice plesne skupine Izis

Zaplešimo u Rajskom vrtu uz članice plesne skupine Izis

Svjetski dan orijentalnog plesa u Rajskom vrtu

Svjetski dan orijentalnog plesa u Rajskom vrtu

‘Smishnice” slikarice Mirjam Tišljar Vukelić u Muzeju anđela

‘Smishnice” slikarice Mirjam Tišljar Vukelić u Muzeju anđela

Prtecovi ajngeli gostuju u Zagrebu!

Prtecovi ajngeli gostuju u Zagrebu!

“Prstecova izložba” u Zagrebu u “Klubu zagoraca”. Izložba je zatvorenog tipa, za članove istoimenog kluba.

Rezultati foto natječaja 2015. na temu ” Nismo ni znali da sreli smo anđela”

Rezultati foto natječaja 2015. na temu ” Nismo ni znali da sreli smo anđela”

Grad u kojem spavaju anđeli

Nekoc davno dok su ljudi još doista umjeli nositi svog andela na ramenu, beskrajno mu vjerovali i nježno se s njim ophodili, ta je vojska Božja bila predana, odana i ustrajna. Bili su to takvi andeli – oduvijek, uvijek i zauvijek, poput prave ljubavi. Nije ih trebalo zazivati, nije ih trebalo zamišljati... Zato ljudi nisu morali spavati, san i java bili su u jedno stopljeni. Andeli su, trepnuvši samo, odagnali svaku bol, umor, nemire duše, a lepetom krila želje bi se ozbiljile. Ili tako nekako, nitko više ne pamti. I kako to biva, u prici i životu, nešto se dogodi, lijepo se premetne u ružno, dobro u zlo i prije nego razbor stigne išta uciniti, svijeta kakav je bio više nema. Otada, ili tako nekako, nekim ljudima ne trebaju njihovi andeli pa oni odbaceni ocajavaju...

Potraži svojeg anđela

Možda je i tvoj anđeo u Varaždinu. Nekoć davno dok su ljudi još doista umjeli nositi svog anđela na ramenu, beskrajno mu vjerovali i nježno se s njim ophodili, taje vojska Božja bila predana, odana i ustrajna. No, kako to biva, u priči i životu, nešto se dogodi, lijepo se premetne u ružno, dobro u zlo i prije nego razbor stigne išta učiniti, svijeta kakav je bio više nema... I tako, nekim ljudima više nisu trebali njihovi anđeli pa su oni besposleno lutali... Drugi pak ljudi znaju kako dozvati anđele da ih čuvaju... Trećima u san dolaze. Ipak, i dalje su se mnogi anđeli dosađivali (a to uopće nije bezazleno, zna to Gospodar njihov). "Pa zašto i mi ne bismo katkad sanjali, kad već snovi postoje i kad se može tako krasno i spokojno u snovima čarobirati."

Željko Prstec

“Prstecovi akvareli ljeskaju se na punom svjetlu, i zato ih treba promatrati bez žurbe, ponizno se zaustavljajući pred detaljima koji su tako pozorno iscrtani. U njima se skriveni znakovi duše što se otvara svakome koji je strpljivo čekao da se umjetnikovim nevidljivim ključevima otvore vrata prema cestama što vode na drugu obalu zbilje gdje predmeti drhte u plamenu fantazije.”






~ Vladimir Maleković, 1985.